Peron 1 – patetično nedostajanje (+ Intro)

Poput potmule, fantomske gladi. Poput izgriženih noktiju. Poput raskopanog tjemena. Poput neobjašnjivog nagona za povraćanjem. Poput krvi u iskašljanoj sluzi. Ne znam šta se dešava. Plašim se. kada sjednem pred tebe da ti ispričam sve što me boli, ti obojiš istinom, ali nehotice, moja strahovanja da sam isprazna. Patetična. Uzaludna. Kao tihi glasić u mojoj…

Nastavi čitanje →

Peron 1 – Jedno nepatetično zbogom

“Ne volim te. Nije mi stalo. Ne. Ne cijeniš me. Nije ti stalo. Ne.” Lulu je u svom užasnom džemperu boje lavande dočekala sljedeća tri jutra u nekakvom psihotičnom stanju polusna. Slikala je. Plakala. Pisala. Smijala se. Čistila stan. Opet plakala. Masturbirala. I nastavljala da se vraća u krevet da spava. Njena oblačasti, djetinjasti um…

Nastavi čitanje →